Neplodnost i infekcije
Iako većina parova vjeruje kako se to njima ne može dogoditi, danas je velik broj ljudi suočen s problemom neplodnosti. U Hrvatskoj se, kao i u većini zapadnih zemalja, broj neplodnih parova kreće između 12 i 15 posto, s trendom daljnjeg porasta.
Što je to neplodnost?
Neplodnost definiramo kao nemogućnost začeća djeteta nakon godine dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja zaštite. Naime, prema statistikama, čak 75 posto plodnih parova uspije zanijeti u prvih šest mjeseci. Također valja razlikovati primarnu od sekundarne neplodnosti. Primarna neplodnost podrazumijeva izostanak ranije trudnoće uopće, dok se kod sekundarne neplodnosti radi o nemogućnošću začeća uz urednu prethodnu trudnoću.
Uzroci neplodnosti su brojni i često se dijele na muške i ženske, a na svaki od njih otpada otprilike 35 posto. Često u pozadini leži više od jednog uzroka, stoga još 20 posto otpada na kombinirane slučajeve u kojima su neplodna oba partnera, dok je u preostalih 10 posto točna etiologija nepoznata.
Do neplodnosti (ali i otežanog zanošenja) mogu dovesti endokrini, metabolički, imunološki te brojni drugi poremećaji u normalnom funkcioniranju našeg organizma. Velik utjecaj na plodnost ima i sam način života – teško nošenje s nagomilanim stresom, pušenje, loša ishrana, brojni psihički problemi, pa i pretjerano uzimanje određenih lijekova. No jedan od ključnih uzroka često se neopravdano zanemaruje, a to su infekcije.
Što je to neplodnost?
Neplodnost definiramo kao nemogućnost začeća djeteta nakon godine dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja zaštite. Naime, prema statistikama, čak 75 posto plodnih parova uspije zanijeti u prvih šest mjeseci. Također valja razlikovati primarnu od sekundarne neplodnosti. Primarna neplodnost podrazumijeva izostanak ranije trudnoće uopće, dok se kod sekundarne neplodnosti radi o nemogućnošću začeća uz urednu prethodnu trudnoću.
Uzroci neplodnosti su brojni i često se dijele na muške i ženske, a na svaki od njih otpada otprilike 35 posto. Često u pozadini leži više od jednog uzroka, stoga još 20 posto otpada na kombinirane slučajeve u kojima su neplodna oba partnera, dok je u preostalih 10 posto točna etiologija nepoznata.
Do neplodnosti (ali i otežanog zanošenja) mogu dovesti endokrini, metabolički, imunološki te brojni drugi poremećaji u normalnom funkcioniranju našeg organizma. Velik utjecaj na plodnost ima i sam način života – teško nošenje s nagomilanim stresom, pušenje, loša ishrana, brojni psihički problemi, pa i pretjerano uzimanje određenih lijekova. No jedan od ključnih uzroka često se neopravdano zanemaruje, a to su infekcije.
Infekcije kao uzrok neplodnosti
Infekcije danas predstavljaju vodeći uzrok neplodnosti. Taj podatak prvenstveno se odnosi na uzročnike spolno prenosivih bolesti, premda se nikako ne smiju zanemariti uzročnici koji se ne prenose spolnim putem. S obzirom na naš geografski položaj i smanjenu pojavnost određenih uzročnika, od izuzetne je važnosti znati na što je bitno obratiti pažnju.
Od bakterijskih uzročnika najvažniji su Chlamyidia trachomatis, genitalne mikoplazme (Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium), Gardnerella vaginalis (često u kombinaciji s Mycoplasmom hominis i vaginalnim anaerobnim bakterijama), kao i beta-hemolitički streptokok grupe B. Uzročnici kao što su Neisseria gonorrhoeae ili gonokok (gonoreja) i Treponema pallidum (sifilis) danas su puno rjeđi. Ne smije se zanemirati ni Trichomonas vaginalis koji spada u parazite i također može oštetiti reproduktivnu sposobnost.
Simptomi bolesti i mehanizam nastanka neplodnosti
Iako neki od navedenih uzročnika daju specifičnu kliničku sliku, gotovo svi mogu izazvati istu ili vrlo sličnu simptomatologiju. Stoga je na liječniku praktičaru da nakon detaljne anamneze postavi sumnju i usmjeri daljnju obradu ka točnoj identifikaciji.
Osim upale rodnice (kolpitis, tj. vaginitis) ili stidnice (vulvitis), infekcije ženskog spolnog sustava obuhvaćaju čitav spektar oboljenja koja se mogu manifestirati pojedinačno i u različitim kombinacijama. Upala vrata maternice (cervicitis), upala sluznice maternice (endometritis) te upala jajovoda i jajnika (salpingitis, tj. adneksitis) često čine jednu cjelinu i označavamo ih jednim izrazom – zdjelična upalna bolest (često označeno kao PID, odnosno pelvic inflamatory disease). U adolescenciji od zdjelične upalne bolesti oboli čak jedna od osam djevojaka, što nerijetko završava razvojem neplodnosti. Naime, kasno dijagnosticirana i neliječena infekcija dovodi do stvaranja ožiljkastih promjena i začepljenja jajovoda, pri čemu svakako raste rizik za ektopičnu trudnoću i neplodnost.
Simptomi infekcije kod muškarca variraju od blagog peckanja u mokraćnoj cijevi, povišene tjelesne temperature, bolova u donjem dijelu trbuha i pritiska u perianalnom području, pa do bolne ejakulacije i jako osjetljive prostate. No ono što je mnogo važnije, neliječene infekcije dovode do smanjenja ukupnog broja spermija u ejakulatu, njihove nedovoljne pokretljivosti, a mogu izazvati čak i neprohodnost sjemenovoda. Stoga ne iznenađuje što se postotak neplodnih muškaraca iz godine u godinu sve više penje.
Infekcije danas predstavljaju vodeći uzrok neplodnosti. Taj podatak prvenstveno se odnosi na uzročnike spolno prenosivih bolesti, premda se nikako ne smiju zanemariti uzročnici koji se ne prenose spolnim putem. S obzirom na naš geografski položaj i smanjenu pojavnost određenih uzročnika, od izuzetne je važnosti znati na što je bitno obratiti pažnju.
Od bakterijskih uzročnika najvažniji su Chlamyidia trachomatis, genitalne mikoplazme (Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium), Gardnerella vaginalis (često u kombinaciji s Mycoplasmom hominis i vaginalnim anaerobnim bakterijama), kao i beta-hemolitički streptokok grupe B. Uzročnici kao što su Neisseria gonorrhoeae ili gonokok (gonoreja) i Treponema pallidum (sifilis) danas su puno rjeđi. Ne smije se zanemirati ni Trichomonas vaginalis koji spada u parazite i također može oštetiti reproduktivnu sposobnost.
Simptomi bolesti i mehanizam nastanka neplodnosti
Iako neki od navedenih uzročnika daju specifičnu kliničku sliku, gotovo svi mogu izazvati istu ili vrlo sličnu simptomatologiju. Stoga je na liječniku praktičaru da nakon detaljne anamneze postavi sumnju i usmjeri daljnju obradu ka točnoj identifikaciji.
Osim upale rodnice (kolpitis, tj. vaginitis) ili stidnice (vulvitis), infekcije ženskog spolnog sustava obuhvaćaju čitav spektar oboljenja koja se mogu manifestirati pojedinačno i u različitim kombinacijama. Upala vrata maternice (cervicitis), upala sluznice maternice (endometritis) te upala jajovoda i jajnika (salpingitis, tj. adneksitis) često čine jednu cjelinu i označavamo ih jednim izrazom – zdjelična upalna bolest (često označeno kao PID, odnosno pelvic inflamatory disease). U adolescenciji od zdjelične upalne bolesti oboli čak jedna od osam djevojaka, što nerijetko završava razvojem neplodnosti. Naime, kasno dijagnosticirana i neliječena infekcija dovodi do stvaranja ožiljkastih promjena i začepljenja jajovoda, pri čemu svakako raste rizik za ektopičnu trudnoću i neplodnost.
Simptomi infekcije kod muškarca variraju od blagog peckanja u mokraćnoj cijevi, povišene tjelesne temperature, bolova u donjem dijelu trbuha i pritiska u perianalnom području, pa do bolne ejakulacije i jako osjetljive prostate. No ono što je mnogo važnije, neliječene infekcije dovode do smanjenja ukupnog broja spermija u ejakulatu, njihove nedovoljne pokretljivosti, a mogu izazvati čak i neprohodnost sjemenovoda. Stoga ne iznenađuje što se postotak neplodnih muškaraca iz godine u godinu sve više penje.
Što poduzeti i zaključak
Prije upuštanja u detaljnu i minucioznu obradu svih mogućih uzroka neplodnosti, najprije bi trebalo isključiti da se u podlozi svega ne skriva neka od infekcija. Stoga bi se u dogovoru s liječnikom trebalo testirati na uzročnike bolesti koji bi mogli dovesti do nemogućnosti zanošenja.
Tako se kod žena preporuča napraviti briseve cerviksa (vrata maternice) na aerobne bakterije i gljive, bris cerviksa na anaerobne bakterije, zatim bris cerviksa na genitalne mikoplazme, a svakako bris cerviksa i uretre na klamidiju. Naime, većina navedenih uzročnika koji se mogu dokazati na taj način dobro reagiraju na antibiotsku terapiju, što pogođenim parovima može uštedjeti mnogo dragocjenog vremena. Iako nije povezan s razvojem neplodnosti, svakako valja spomenuti i humani papiloma virus (HPV) zbog toga što može izazvati promjene u smislu abnormalnosti stanica na vratu maternice, stoga se svakako preporuča redovito testiranje na njegovu prisutnost.
Tek po završetku terapije pronađenog infekta savjetuje se krenuti u daljnju obradu; detaljan pregled žene koji uključuje ginekološki ultrazvuk, folikulometriju (praćenje porasta folikula, tj. strukture koja nosi jajnu stanicu), ispitivanje prohodnosti jajovoda (sono HSG), kao i kompletnu endokrinološku obradu, te pregled muškarca kod urologa uz prethodan nalaz spermiograma.
Autori:
Tomislav Meštrović, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom
Mr. sc. Zora Profozić, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom
Prije upuštanja u detaljnu i minucioznu obradu svih mogućih uzroka neplodnosti, najprije bi trebalo isključiti da se u podlozi svega ne skriva neka od infekcija. Stoga bi se u dogovoru s liječnikom trebalo testirati na uzročnike bolesti koji bi mogli dovesti do nemogućnosti zanošenja.
Tako se kod žena preporuča napraviti briseve cerviksa (vrata maternice) na aerobne bakterije i gljive, bris cerviksa na anaerobne bakterije, zatim bris cerviksa na genitalne mikoplazme, a svakako bris cerviksa i uretre na klamidiju. Naime, većina navedenih uzročnika koji se mogu dokazati na taj način dobro reagiraju na antibiotsku terapiju, što pogođenim parovima može uštedjeti mnogo dragocjenog vremena. Iako nije povezan s razvojem neplodnosti, svakako valja spomenuti i humani papiloma virus (HPV) zbog toga što može izazvati promjene u smislu abnormalnosti stanica na vratu maternice, stoga se svakako preporuča redovito testiranje na njegovu prisutnost.
Tek po završetku terapije pronađenog infekta savjetuje se krenuti u daljnju obradu; detaljan pregled žene koji uključuje ginekološki ultrazvuk, folikulometriju (praćenje porasta folikula, tj. strukture koja nosi jajnu stanicu), ispitivanje prohodnosti jajovoda (sono HSG), kao i kompletnu endokrinološku obradu, te pregled muškarca kod urologa uz prethodan nalaz spermiograma.
Autori:
Tomislav Meštrović, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom
Mr. sc. Zora Profozić, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom